Savet ministara
Savet ministara (Council of the EU) je glavno telo za donošenje odluka u EU. Oličenje je zemalja članica, čije predstavnike okuplja regularno na ministarskom nivou. Na osnovu dnevnog reda, Savet se sastaje u različitom sastavu: inostrani poslovi,finansije,obrazovanje,telekomunikacije itd..
Savet je zakonodavno telo Unije. Tu zakonodavnu moć praktikuje zajedno sa Evropskim parlamentom. Savet ministara takođe igra značajnu ulogu u koordinaciji ekonomskim smerovima zemalja članica. Zajedno sa Parlamentom, rukovodi budžetom. Donosi odluke porebne za utvrđivanje i implementiranje zajedničke međunarodne i bezbedonisne politike, na osnovu opštih regulacija koje je doneo Savet Evrope. Koordinira aktivnostima zemalja članica i usvaja merila u policijskoj i ožpravosudnoj saradnji u pitanjima kriminala. Zaključuje, u ime EU, međunarodne dogovore sa jednom ili više država ili međunarodnih organizacija.
Način donošenja odluka
U svojoj zakonodavnoj funkciji, Savet može odluke donositi jednoglasno, običnom većinom ili kvalifikovanom većinom. U drugom i trećem stubu današnje EU, dakle u područjima zajedničke spoljne i sigurnosne politike i u policijskoj i pravosudnoj kaznenoj saradnji, donosi ih uglavnom jednoglasno. U kontekstu Evropske zajednice, iako je pisano pravilo u Osnivačkom ugovoru da se odluke - ukoliko nije drugačije predviđeno - donose kvalifikovanom većinom, u većini je područja upravo predviđena bilo kvalifikovana većina, ili, u osetljivim pitanjima, npr. porezi, jednoglasnost. Broj područja u kojima se odluke donose kvalifikovanom većinom rastao je sa svakom izjenom Osnivačkog ugovora. Jedan je od razloga i stalno povećanje članstva EU, koje može blokirati donošenje odluka ako se jednoglasnost traži u uslovima velikog broja država članica.
Kada Savet odlučuje kvalifikovanom većinom, broj glasova koji pripada ministru pojedine države članice nije jednak. Glasovi su ponderisani zavisno od veličine države. Da bi se odluka doniela, potrebno je, prema rešenju usvojenom Ugovorom iz Nice, ostvariti dve, odnosno eventualno i tri većine. Prvo, za odluku mora glasati većina država. Drugo, broj glasova mora preći tzv. prag kvalifikovane većine, koji je rezultat političkog dogovora i menja se sa svakim proširenjem članstva, ali je uvijek činio oko 71% ukupnih glasova. Nica je predvidela da se može tražiti i treću većinu. Naime, ukoliko bilo koja od država članica zatraži, proveriće se i odražavaju li dani glasovi barem 62% ukupnog stanovništva Unije i u slučaju manjeg procenta, odluka neće biti izglasana. Međutim, čak i kada je zastupljeno manje građana EU, odluka će biti valjana ukoliko to pitanje niko ne otvori.
Kako su ministri koji čine Savet istovremeno ministri u nacionalnim vladama, Savet se sastaje samo povremeno. Stalnost rada Saveta osigurava pomoćno telo - Odbor stalnih predstavnika, COREPER (prema francuskoj skraćenici naziva tog tela - Comité des Représentants Permanents).
Političko vođstvo Savetom ministara, pa time i Evropskom unijom, se svakih šest meseci rotira između država članica po unapred utvrđenom rasporedu. Predsedništvo EU ima zadatak usmeriti rad Saveta u razdoblju u kojem predsedava, posredovati između EU i država članica, te predstavljati EU prema ostatku sveta.





