Intervju

 

 

   

 

 

 

Recite nam ukratko nešto organizaciji Ateisti Srbije. Ostvarujete li saradnju sa sličnim evropskim organizacijama?

 

“Ateisti Srbije” je udruženje ateista osnovano u Beogradu 27. decembra 2009. godine. Naš cilj jeste promocija ateizma i nauke, racionalnog pogleda na svet, prava na slobodu veroispovesti i slobodu od veroispovesti, koja je garantovana članom 11. Ustava Republike Srbije. Ostali ciljevi našeg udruženja uključuju edukaciju stanovništva, a naročito mlađeg dela populacije, o naučnim činjenicama, organizovanje aktivnosti za podršku osobama koje strahuju da se javno izjasne kao ateisti i, generalno, zastupamo poboljšanje obrazovanja i povećanje kritičkog razmišljanja svih građana.

Uspostavili smo saradnju sa sličnim organizacijama u Hrvatskoj, Sloveniji, Bosni, kao i sa sekularnim organizacijama u Engleskoj, Australiji i Americi.

 

Kakav je položaj ateista u Srbiji? U kojim aspektima smatrate da on može biti poboljšan? Kako biste ga uporedili sa položajem ateista u Evropi i svetu?

 

Ateisti u Srbiji su u limbu, između neverske manjine i pogodne mete za sve one koji smatraju da samo jedinstvo crkve i države (prečesto sa direktnim osobinama klerofašizma) može da bude nekakav apstraktni “spas” za srpski narod.

Ne postoji ni sistemsko razumevanje prava na nepripadanje niti jednoj verskoj grupi. Nalik nezvaničnom pravilu u Americi, i u Srbiji je veći greh javno se deklarisati kao ateista, nego, recimo, kao nacional-socijalista ili pripadnik neke agresivne sekte.

Ateizam se, prečesto i krajnje maliciozno, izjednačava sa sektaštvom, satanizmom i svim ostalim negativnim osobinama koje dopiru upravo iz miljea religije.

 

Da li smatrate da je himna "Bože pravde" “pravedna” prema svim stanovnicima ove zemlje?

 

Nije pravedna. Himna “Bože pravde” krši sekularnost i, samim tim, član 7 Ustava Republike Srbije u direktnoj je kontradikciji sa članom 11. Sekularna država ne sme da ima religijsku himnu, a još manje himnu u kojoj se deset puta u samo osam strofa pominje lik iz religijske bajke. Bilo bi daleko bolje da himna i grb predstavljaju sve građane jedne države, a ne samo jednu određenu grupu, pa makar ona bila i većinska.

 

Nedavno je u Srbiji obavljen popis stanovništva. Da li raspolažete podacima o broju onih koji se identifikuju kao ateisti? Kakve interpretacije rezultata očekujete?

 

Ne posedujemo nikakve tačne podatke. Popis 2011. godine je bio katastrofalan, isto kao i prethodni, 2002. godine, kada su podaci masovno lažirani zarad političkih poena i ciljeva. Imali smo prijave u vezi sa prošlim popisom o popisivačima koji su automatski upisivali da je neko pravoslavne veroispovesti čim bi se izjasnio kao Srbin, ali čak i za neke druge pripadnosti, pa čak i da nisu dozvoljavali da se upiše bilo šta drugo. Prošle godine smo imali ogroman broj sličnih prijava kako popisivači nisu hteli da upišu “nereligiozan”. Neki krive zaista loše formulisan sam popisni formular, sačinjen tako da se pripadnici određenih naroda automatski izjasne kao pripadnici konfesija koje su za te narode karakteristične, mada je očigledno da se radi i o namernom lažiranju podataka. Očekujemo da će rezultati ovog popisa biti jednako katastrofalni, kao i rezultati popisa iz 2002. godine.

Zanimljivo je da nezavisna Galupova istraživanja pokazuju da u Srbiji ima oko 45% nereligioznih ljudi, dok nas je na popisu 2002. navodno bilo manje od 2%.

 

U kojoj meri je Srbija danas sekularna drzava?

 

Formalno je apsolutno sekularna, na tragu razvijenih društava, a suštinski nimalo. Ustav, kao krovni zakonski akt jedne države, u svom članu 11, jasno razdvaja crkvu i državu, dok se u praksi čak i taj vrhovni pravni akt ove države, rutinski i flagrantno krši. Religiozna himna, gradske, opštinske, školske slave, kao i slave drugih državnih institucija, veronauka u školama, zastarevanje procesa protiv popova, dočekivanje religioznih predstavnika po naređenju, mešanje crkve u donošenja zakona, zakonska regulativa za otvoreno uvođenje popova u Vojsku Srbije i mnogi drugi slučajevi kojima se otvoreno i direktno krši član 11. Ustava Republike Srbije svedoče o tome da one koji vode ovu zemlju više zanimaju glasovi nego Ustav i napredak.

To se sve radi veoma postepeno da se svi, nažalost, polako privikavamo na klerikalizaciju i ono što bi pre desetak godina bilo neprihvatljivo u Srbiji, poput sveštenika u vojsci, danas je realnost. Načelo sekularosti je jedno od retkih odredbi Ustava koje se ne razrađuje ni u jednom zakonu, a i Ustavni sud, kad odlučuje o njemu, pazi veoma dobro da mu ne odredi precizno značenje. Na taj način su ga zaista pretvorili u “mrtvo slovo na papiru”. Takođe, klerikalizacija se sprovodi i tako što se pravni akti pažljivo pišu, tako da po samom tekstu ne budu problematični, ali da u praksi budu nešto sasvim drugo. Najbolji primer za to je školska slava, koja se u svim pravnim aktima ne naziva tako već “dan duhovnosti”, iako je evidentno da se u svim školama obeležava upravo kao slava - verski ritual jedne verske zajednice.
 

 

Kako biste objasnili znatan pad udela ateista u stanovništvu Srbije u odnosu na doba (real)socijalizma i SFRJ, o čemu svedoče zvanični statistički podaci?

 

Pad udela ateista u odnosu na doba SFRJ je svakako nesporan, ali nije ni blizu takav kakav pokazuju podaci Zavoda za statistiku. Sva istraživanja javnog mnjenja pokazuju potpuno drugačije rezultate. Do samog pada je došlo jer se, još od kraja osamedesetih godina prošlog veka, forsira teza po kojoj je Srbin isključivo pravoslavac, Hrvat je isključivo katolik i slično. Mešaju se religija i nacionalni identitet i to ima uticaj na mnoge ljude koji žele da pripadaju svojoj naciji, a nasednu na pomenutu zamenu teza. Zato se kod nas često pojavljuje paradoks da se pojedini ljudi izjašnjavaju kao pravoslavci, ali ne veruju baš u svemoćnog boga ili ne veruju u raj i pakao ili ne veruju u to da je Isus bio sin božiji i slično.

Srbija je tek odnedavno demokratija i u njoj i dalje preovladavaju autokratske ideje. Čak i naše “najdemokratskije” stranke su sve, zapravo, u potpunosti oličene u jednom vođi, lideru te stranke. Koliko god Srbija bila demokratska u njoj preovladava autokratski duh, a ne duh slobode. Zato nije komunistima bilo teško da boga zamene Titom, pa nije ni posle toga bilo teško zameniti Tita bogom. Izgleda da je mnogim našim sunarodnicima lakše ako misle da postoji neki “Veliki brat” koji nas sve posmatra, vodi i kažnjava.

 

 

Pet ključnih reči koje su nas udaljile ili će nas udaljiti od EU?

 

 

1. Mentalitet

2. Neobrazovanje

3. Bezakonje

4. Korupcija

5. Antisekularnost

 

 

 

Pet ključnih reči koje su nas približile ili će nas približiti EU?

 

 

1. Tolerancija

2. Širokoumlje

3. Multikulturalnost

4. Solidarnost

5. Sekularnost

 

 

 

Pitanje koje vam nismo postavili a zaslužuje odgovor je?

 

Da li su ateisti agresivni u nastupu, sa agendom koja predviđa ili propagira rušenje crkava, zabranu veoispovesti i progone vernika?

Odgovor na ovo pitanje je jedno jasno i glasno NE, uprkos predrasudama koje se o ateistima šire. Mi, naprosto, želimo pravo da živimo u društvu oslobođenom neprirodne veze crkve i države, pri tome ni na koji način ne ugrožavajući bilo čije ljudsko pravo da privatrno veruje u šta god želi. Dakle, još jednom, privatno, a ne sponzorisano od države (malo se zna da je SPC upravo tzv. NVO sa najvećim prihodima iz budžeta države i sa regulisanim penzijama za sveštenike, koji pak nemaju nikakvu zakonsku obavezu da ispostave račune za svoje verske usluge).

Upravo tu toleranciju koju mi imamo prema svačijoj veri želimo i za sebe, tj. za svoje pravo, svesnu i racionalnu odluku da ne verujemo niti u jednog boga i niti u jedno praznoverje i da nam se tuđa verovanja ne nameću.

 

 

 

                                                                                                            Januar 2012.